Imala je velike snove, o velikoj ljubavi koja opija, od koje prolaze žmarci, vatromet na nebu u vidu duge...

Svakoga dana je lutala, sanjala, verovala...a onda je svoje snove prebacila preko ramena zavezala u torbicu i uputila se na putovanje. Putovanje je bilo teže nego što je mislila. Teže od svih nadanja, sanjanja i pustog maštanja. To traganje za smislom, ljubavlju koja oduzima dah, slobodom kojoj je od prvog dana težila, odvelo je na jedno neobično pusto ostrvo.

Na tom pustom ostrvu nikoga nije imala osim sebe same. Nije bilo nikoga ko bi je čuo, niko sa kim bi mogla razmeniti svoje utiske, snove, ideje, težnje. Na tom ostrvu koje je nazvala Ostrvo ljubav nije imala ništa drugo osim da istražuje male otvore tamne i mračne, pune nekih čudnih zvukova koji su bili veoma zastrašujući, da bi se svaki put od tih neprijatnih jauka, stresla od straha. Iako svesna da je prepuštena tom istraživanju, toj čudnoj i nimalo prijatnoj avanturi, malo po malo, istraživanja su postajala sve značajnija.

Svakoga dana bi ulazila u jedan otvor i u tom mraku sedela, osluškivala te zvukove, koji su bili puni tužnih nota, obojenih u strah od ljubavi, strah od ostavljanja, razočaranja,strah od novog, sve je bilo veoma mračno i teško za razumevanje. Iz dana u dan je dolazila u te otvore koji bi se kad, kad tresli od zemljotresa novih razočaranja, upoznavanja, strahova, ali ona nije odustajala da sluša i razume.

Nije znala kako da te otvore učini vedrijim mestom i da im da malo svetla, jer je ona verovala da za sve uvek ima rešenja.

Ostrvo joj je bivalo sve zanimljivije i ponekad bi se osećala usamljeno, ali jedno je uvek bilo prisutno a to jeste osećaj pripadanja, ovom čudnom i tajanstvenom ostrvu.

Dani su prolazili, meseci, godine, činilo se da svi ti čudni zvuci neće nikada napustiti te tamne pećine. Dok jednog dana devojčica nije shvatila, šta im je potrebno.

Kada god bi se čuli ti čudni jauci, prekori, bes, ljutnja, strah, prilazila bi tim zidovima i milovala ih uz reči, sve će to proći. Slušajte me ja sam tu za vas, nikada vas neću napustiti.

Dajem vam moju ljubav, snove, težnje, zagrljaje, za tračak vaše pažnje. U početku nije bilo lako da poveruju zidovi tih hladnih pećina, jer su prošle godine koje su stvorile te senke mračne, bez života, hladne, nedostupne.

Njen zadatak jeste bio iz dana u dan, vratiti veru, snove, toplinu i nežnost koju je ona osećala, koju je naučila od njoj jedne veoma drage osobe. Ona je znala da se ljubav ne zaboravlja, da kada naučiš jednom da voliš, nikada to ne zaboraviš.

Znala je da tim tamnim otvorima pećine jedino ljubav može udahnuti svetlost.

Pričala bi vesele priče, zasmejavala sebe i toj dubini slala poruke, kako je lep život.

Igrom je slavila život, igrom je sebi davala smisao i govorila pećinama da je život igra, ponekad surova, ali veoma lepa, puna različitih emocija, odnosa, situacija, ljudi. Trudila se svakodnevno da šapne reči utehe da je sve jedna pustolovina, da je sve prolazno, svaka bol, ljutnja, strah, ali da je veoma važno znati da je samo ljubav večna i postojana.

Bila je uporna da se njen glas čuje, da je zidine te tame osete, bila je uporna da udahne život i svetlost tim pećinama, kako se ne bi nikada više osećala izgubljeno i usamljeno na svom putu, zalutalom na ostrvu.

Njeno putovanje na ostrvu trajalo je 9.godina. Nakon tih dugih devet godina putovanja, po prvi put je osetila da je njenom putu došao kraj. Njenom traganju, istraživanju ljubavi koju je toliko dugo sanjala. Pećine su joj uzvratile. Tama je postala svetlija, dozvolila da uđe malo sunčeve svetlosti tog predivnog ostrva i sve je dobilo neku plavičastu boju, boju slobode.

Devojčica je skakala od sreće jer je uspela. Njena vera u ljubav pravu istinsku je oživela. Pećine su joj bile dokaz da su čuda moguća, samo za one koji su spremni da veruju i da daju. Pećine su zagrmele od radosti, zahvalile se devojčici i šapnule da nikada više neće zaboraviti kako je istinski voleti.

Devojčica je ovo ostrvo nazvala Ostrvo ljubavi, drago, puno topline i sreće koju je samo ona mogla da razume. Ostala je sa ostrvom kao što je obećala da ga nikada neće napustiti,jer svoja data obećanja je uvek ispunjavala, jer ljubav je to.