Koliko puta ste devojke moje dozvolile da budete u šablonu?

Koliko ste sebi dozolile da ne budete voljene? Zašto ste pristajale na tako nešto ili niste?

Pitanja koja sebi danima postavljam, kao što i svaka devojka koja je izašla iz duge veze se pita  jesu, kako ići napred? Šta me očekuje na putu sa nekim drugim? A u iščekivanju tog nekog novog naiđe dečko zvani praznina. Ko su ti momci praznine, koje nazivam tim pogrdnim imenom? Ne znam da li su vam se našli na putu i nudili nepristojne ponude ili obećavali ono što ne mogu da ispune, zarad trenutnog zadovoljstva, nadam se da ste im dale pravi odgovor.

Uvek su mi bile neverovatne priče i bezobrazni smeli pristupi tih praznih momaka koji misle da mogu sve i da imaju šta da ponude, a ono šuplje na sve strane. Koja tuga?!

Nekada sam bila od devojaka koje će takvima pružiti priliku da pokažu šta znaju ili mogu iz čiste znatiželje, mada moja teorija sa prvog susreta da ne mogu mnogo i da ne umeju da se emotivno izraze je uvek bila tačna.

Kada bih potvrdila svoju teoriju brzo bih izgubila interesovanje za te praznine, a oni ne bi to razumeli.

Da li je takvim osobama ikada bilo potrebno nešto pojašnjavati ili crtati, ne drage moje ne trudite se, nemaju oni emotivnog kapaciteta. Bilo kakva konverzacija više vrste za njih bi bila Konstruktivistička teorija.

Stoga, danas sam došla na temu slušajući razne konstatacije devojaka sa šablonima, kako je dobro zaobići poznate repertoare u koje devojke često zalutaju u trenucima sopstvene izgubljenosti.

Potrebno je biti svestan koliko ta iskustva vam nisu potrebna i da vašu prazninu treba popuniti neka čista i iskrena emocija, razumevanje i poštovanje, ali to vam niko drugi ne može dati ukoliko to u sebi ne posedujete. Ne treba dozvoliti laskavcima, da vas kupe rečima.

Dela su vama devojke potrebna. Reči dođu i prođu,a vi nemojte im biti praznina koja ne može popuniti prazninu.